Već neko vrijeme slušamo o važnosti malih i srednjih poduzeća za gospodarstvo neke zemlje. Naime, mala i srednja poduzeća možemo promatrati kao pokretače ekonomskog rasta i novih radnih mjesta. Zvuči uzbudljivo? Zamislite, baš ja mogu pridonijeti našem gospodarstvu i u ovakvim uvjetima osigurati sebi bolju životnu egzistenciju. Slatko.
Kako pomoći razvoju gospodarstva naše zemlje?
Sada si postavljamo sljedeće pitanje: ”Kako pokrenuti poslovanje?”. Vrlo lako. U samo nekoliko koraka (pogledajte ovdje) možete postati vlasnik malog poduzeća (j.d.o.o.) i pritom pridonijeti razvoju gospodarskog rasta i razvoja Lijepe naše. Zvuči baš zanimljivo, zar ne? Pa krenimo u pustolovine i kako kaže Doris Day: ”Que sera, sera”.
Que sera, sera…
Imali smo ideju, imali smo viziju i osnovali smo svoju 
malu konzultantsku tvrtku. Kako bismo svoje troškove sveli na minimum podijelili smo poslove i svatko od nas se odlučio specijalizirati za jedan dio poslovanja. Odlično zamišljeno. Teoretski, vrlo lako za odraditi, praktični dio je uvijek malo teži. S obzirom na to da sam tip osobe koji se voli ”izgubiti u papirima” poslove knjigovođe i marketinga (o njemu više neki drugi put) preuzela sam na sebe. Realno, nisam imala pojma otkuda krenuti, ali to me nije obeshrabrilo. Jednostavno, krenula sam ispočetka. Bez dana radnog iskustva u tom području (čitaj nemam pojma u što sam se uvalila), samo sa znanjima stečenim na fakultetu, krenula sam u svoju avanturu života. S obzirom na to da sam još za vrijeme studiranja počela proučavati zakone i propise vezane uz financije i računovodstvo, već tada sam se susrela s jednim ključnim problemom u ovom poslu. Česte izmjene i dopune postojećih zakona i propisa. Kud’ ih ima ”more jedno” tu još moraš stići to sve popratiti. Sjećam se vremena kada sam potrošila pet mjeseci za proučavanje i pisanje svog prvog rada i kada je došlo vrijeme za objavu rad mi više nije bio u ‘trendu’. But, who cares?
Pravila, pravila i još malo pravila
No, dobro, za početak idemo istražiti koje su sve naše obveze. Kreneš s mišlju kako ne može biti puno obaveza jer nisi u sustavu PDV-a, nemaš nekih prevelikih obaveza prema nadležnim tijelima i shvatiš da si u krivu. Moraš tu sam sebi plaćati neki najam, pa sklopi ugovore s ovim, s onim, zatim plati članarinu Hrvatskoj gospodarskoj komori ili ipak nemoj, itd. Tada shvatiš da ti je bilo bolje da nisi niti krenuo proučavati. Kada više-manje shvatiš što sve trebaš, počinju stizati računi. Tu sam te čekala. S obzirom na to da je u obitelji više knjigovođa, opremila sam se sa svom mogućom literaturom, od kontnog plana, RiPup-a, RRIF-a pa sve do Računovodstvo poduzetnika. Tu nije bilo većih problema, uglavnom, sve se odvijalo prema planu, mjesec za mjesecom. I tako, dolazi 12. mjesec. Kraj godine se bliži. Potrebno je pripremiti sve za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja, poreznih izvještaja te napraviti godišnje korekcije i ispravke. I što sada? Nemaš pojma. Trudiš se ne razmišljati previše jer je još cijeli mjesec ispred tebe. Hej, pa ima vremena, čemu nervoza?
Spakirati stvari i pobjeći, ili ?
Čula jesam, vidjela jesam i GFI, Bilancu, RDG, Bilješke i obrazac za Prijavu poreza na dobit, ali kako to treba izgledati u praksi? Ja ne znam, a vi?? Otvaram program i vidim button KRAJ GODINE. Je li moguće da je ovaj gumb rješenje svih mojih problema. Pritisnem gumb i nešto se dogodi. Zatvori se klasa 4 i 7, što se i trebalo dogoditi, ali bilo bi predobro da bi bilo istinito. Ovaj gumb je napravio i više nego što je bilo očekivano od njega. Otvaram novu poslovnu godinu, otvaram početna stanja kada ono ”dar-mar”. Gledam početna salda i skoro ništa mi nije poznato. Vidim nekakav građevinski objekt, iako nikada nisam imala nikakvo knjiženje koje je bilo imalo slično tome. Tu dolaziš do zaključka: ”Vjeruj samo sebi”, osim ako ne želiš imati takve knjige da ni najbolji financijski inspektor ne može otkriti što se ovdje dogodilo. A vjeruj mi, ne želiš.
Ipak ili…
I tako, napokon sam riješila zavrzlame oko zatvaranja godine, početnih stanja i pomislila kako sam sada sve naučila. Možeš si mislit’. Početkom nove poslovne godine odlučimo se za ulazak u sustav PDV-a. Ne zvuči tako komplicirano, jel’ da?
Idemo opet ispočetka. Što prvo trebam da bih ušao u sustav PDV-a?
”Guglam”. Na stranicama Porezne uprave nalazim obrazac P-PDV, ispunim ga i nosim u Poreznu upravu. Kako jednostavno.
Zovi, samo zovi…
Kaže teta prijavite se na naš portal e-porezna i putem tog portala do 20. u mjesecu podnosite obrazac PDV-a i knjigu UR-a za prethodni mjesec. Odlično. Odlazim na portal. Kliknem Ulaz. Neće. Kliknem Registracija. Neće.
Zovem. Kažu mi da moram imati važeći certifikat. U redu. Odlazim u banku (može i FINA) i dogovaram potreban certifikat. Platim sve što je potrebno, naravno, bez toga ništa. Dolazim u ured. Ponavljam postupak, Ulaz, Registracija, opet ništa.
Zovem opet…
Zovem banku, dobijem jednu vrlo (ne)ljubaznu tetu i pričam o svom problemu, a ona sva u čudu zašto nju zovem jer to nije njezin posao. Prosljeđuje moj poziv. Ponovno se javlja ženski glas koji također prosljeđuje moj poziv jer to nije niti njezina domena. Više sreće drugi put. Nakon ljubaznih žena javlja se gospodin koji je u nekoliko minuta riješio moj problem. Dobro, barem neke od problema. 😉
Ponavljam postupak. Ulaz, Registracija… Ništa.
Welcome to the jungle!
Šaljem upit Poreznoj upravi. Nakon što sam im dostavila sve moguće ‘skrinšotove’ moj certifikat je nekim čudom proradio. Ponavljam postupak, Ulaz… Welcome to the world! U tom trenutku pomisliš kako sada napokon možeš raditi svoj posao u miru i točno u tom trenutku stiže e-mail: ”Obavijest o izmjenama i dopunama Zakona o….”.
Višnja Jukić
